Tek svaki deseti građanin razumije da je u osnovi nasilja disbalans moći između žene i muškarca, tradicionalni i patrijarhalni odnosi.

Borba protiv nasilja nad ženama počinje vašim vjerovanjem žrtvi.

Kampanja „16. dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, ustanovljena je 1991. godine na inicijativu Instituta za globalno žensko liderstvo kada se okupilo 6,000 organizacija iz 187 zemalja.

Svaki peti građanin smatra da kontrola kretanja ili kontrola komunikacije nije nasilje.

Fraze poput "ona je to tražila" ili "dječaci će biti dječaci" opravdavaju nasilnike njegujući „kulturu nasilja“

Najčešća pomoć ženskih nevladinih organizacija žrtvama nasilja jesu: razgovori sa žrtvom (51%), savjetovanje (15%) direktno sprječavanje nasilja (12%), psihosocijalna pomoć, pravno savjetovanje, pružanje smještaja i usluge povjerljivog lica.

U periodu trajanja pandemije COVID-19, najveći broj prijava nasilja se odnosio na psihičko i fizičko nasilje, zastrašivanje, omalovažavanje, prijetnje izbacivanjem iz kuće.

Svaki peti građanin ne smatra ni šamar, ni emocionalnu prijetnju nasiljem.

Dvije trećine građana smatra da se problemu porodičnog nasilja ne posvećuje dovoljno pažnje u Crnoj Gori.

„Oboji svijet u narandžasto“ je međunarodni slogan borbe protiv nasilja i svake godine kampanja ima posebnu temu.

47% građana ne bi prijavilo nasilje jer se radi o privatnim stvarima, te nisu htjeli da se miješaju.

Kampanja „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“ traje od 25.novembra, međunarodnog Dana borbe protiv nasilja nad ženama, do 10. decembra kada se obilježava međunarodni Dan ljudskih prava.

Faktori zbog kojih žene ne prijavljuju nasilje su strah od nasilnika, sramota, nepovjerenje u institucije i u zakonske mjere.

U prva četiri mjecesa pandemije u Crnoj Gori, broj slučajeva nasilja se povećao za 30%.